Osvojio 14 puta na lutriji, istraživali ga FBI, CIA i Interpol: Unajmio 35 kurira da kupe svaki pojedinačni tiket

Rođen u siromašnoj jevrejskoj porodici u Rumuniji 1931. godine, Stefan Mandel je razvio strast prema matematici u mladosti, ali nije mogao nastaviti akademsku karijeru zbog finansijskih poteškoća. Umjesto toga, radio je kao računovođa kako bi izdržavao porodicu, prenosi Independent.

Algoritam za biranje brojeva

Njegova mjesečna plata od 88 dolara jedva je bila dovoljna da izdržava porodicu. Mandel, koji sada ima 85 godina, rekao je za NPR-ov Planet Money 2016. godine da mu je potreban način da "brzo zaradi ozbiljan novac".

Nakon što je godinama proučavao teoriju vjerovatnoće i rad italijanskog matematičara Leonarda Fibonaccija, počeo je istraživati ​​lutriju, uvjeren da matematika može poboljšati šanse. Nakon godina istraživanja, razvio je "algoritam za biranje brojeva" zasnovan na metodi koju je nazvao "kombinatorna kondenzacija", prenosi IFL Science.

Strategija se oslanjala na jednostavan princip: identifikovati lutrije gdje je jackpot premašio cijenu kupovine svake moguće kombinacije brojeva. Ako bi se moglo kupiti dovoljno listića koji pokrivaju sve kombinacije, profit bi mogao biti zagarantovan.

Prvi pokušaj - odmah uspješan

U martu 1965. godine, Mandel je nagovorio prijatelja da s njim kupi lutrijske karte i podijeli dobitak u omjeru 20-80, jer nije imao dovoljno novca da sam finansira plan. Njihov prvi pokušaj bio je uspješan. Par je osvojio jackpot i nekoliko sporednih nagrada u vrijednosti od 20.000 dolara. Mandel je dobio otprilike 4.000 dolara, što je ekvivalentno četverogodišnjim prihodima prosječne rumunske porodice u to vrijeme.

„Ja sam matematičar koji radi vikendom, računovođa bez previše obrazovanja“, kasnije je rekao jednom rumunskom časopisu. „Ali pravilno primijenjena matematika može garantovati bogatstvo".

Mandel je kasnije emigrirao u Australiju, gdje je nastavio potragu za sistemima lutrije koji odgovaraju njegovoj formuli. Tvrdio je da "bilo koji srednjoškolac koji se bavi matematikom može izračunati kombinacije". Izazov nije bila matematika, već logistika. Kupovina stotina hiljada listića zahtijevala je i kapital i efikasan sistem.

Tokom nekoliko godina, regrutovao je stotine investitora da formiraju sindikate lutrije i izgradio automatizirani sistem koristeći računare i štampače za generisanje ogromnog broja listića. Tehnologija je transformisala proces. Umjesto ručnog pisanja kombinacija, Mandel je mogao automatski proizvoditi listiće, dramatično smanjujući greške i povećavajući obim.

Tokom 1980-ih, njegovi sindikati su ciljali na lutrije gdje su džekpotovi premašivali cijenu kupovine svake moguće kombinacije. Strategija im je pomogla da osvoje 12 džekpotova širom Australije, zajedno s otprilike 400.000 manjih nagrada, uključujući džekpot od 1,1 milion dolara 1986. godine.

SAD - zemlja prilika

Do 1989. godine mogućnosti u Australiji su postale sve ograničenije, što je navelo Mandela da potraži drugu opciju. Njegova pažnja se usmjerila na Virginiju, SAD, gdje je identifikovao ono što je smatrao povoljnim pravilima lutrije. Igrači su mogli kupiti neograničen broj listića i isprintati ih kod kuće. Igra je također koristila brojeve od 1 do 44 kreirajući blizu 7,1 milion mogućih kombinacija, daleko manje nego mnoge druge američke lutrije.

Mandel je izračunao da će strategija postati profitabilna kada džekpot premaši 25 miliona dolara. Njegov tim je proveo tri mjeseca pripremajući se za operaciju. Odštampali su svih 7,1 milion mogućih kombinacija tiketa u Australiji, poslali ih u SAD i organizovali kupovinu na veliko putem prodavača lutrijskih karata širom Virginije, prema Business Insideru.

Do februara 1992. godine, džekpot u Virginiji porastao je na preko 27 miliona dolara, što je pokrenulo plan. Kada su izvučeni dobitni brojevi, Mandelov sindikat je osigurao džekpot i više od 6 miliona dolara u sekundarnim nagradama. Ukupni dobici dostigli su 33 miliona dolara, generišući gotovo 24 miliona dolara profita nakon troškova tiketa.

„Znao sam da ću osvojiti jednu prvu nagradu, šest drugih nagrada, 132 treće nagrade i hiljade manjih nagrada“, rekao je Alexu Goldmarku, producentu emisije Planet Money na NPR-u, u podcastu emitovanom 2016. godine.

Mandela su istraživali FBI, CIA, američka tajna služba i Interpol, ali vlasti nisu pronašle dokaze o bilo kakvom prekršaju. Lutrija Virginije je naknadno isplatila jackpot. Slučaj je ipak doveo do velikih promjena u propisima o lutriji širom SAD-a. Vlasti su uvele ograničenja na kupovinu tiketa, zahtijevale ličnu prodaju i ograničile velike investicione sindikate, efektivno zatvarajući ono što je postalo poznato kao "Mandelova rupa u zakonu".

Više nije imao uspjeha

„To se više ne može uraditi“, rekao je za Business Insider producent emisije Planet Money na NPR-u, Alex Goldmark, koji je intervjuisao Mandela. „Broj kombinacija je previše porastao, ne biste mogli odštampati karte, ne biste ih mogli kupiti na vrijeme i vjerovatno ne biste mogli ni pravilno izračunati da to shvatite bez greške".

Nakon što je isplatio investitore i troškove, Mandel je i dalje zadržao znatno bogatstvo. Kasnije je pokušao slične strategije u Velikoj Britaniji i drugim zemljama, ali nikada nije postigao svoj raniji uspjeh. "Ono što smo smatrali stvarnošću se promijenilo", napisao je u pismu investitorima iz 1994. godine. "Možda se sada ne čini tako primamljivom investicijom".

Kasnije je raspustio svoj sindikat lutrije i povukao se u kuću na plaži Vanuatua, ostrvske države u južnom Pacifiku poznate po vulkanima i vodopadima, gdje i dalje živi.

Njegova bivša saradnica, Anithalee Alex, osvrnula se na izvanrednu prirodu priče rekavši: „Niste mogli napisati scenario dobar kao ovaj. Ovo je jedan od puta kada je stvarni život bio bolji od fikcije".

Uprkos decenijama nagađanja, Mandel nikada nije otkrio sve detalje svog algoritma. Kao što je rekao novinaru Associated Pressa 1992. godine, "To bi bilo kao da Coca-Cola otkrije svoj recept".

➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad